Vrijeme upisa u vrtić je vrijeme kad moji prijatelji koji imaju djecu postavljaju sto pitanja i vrijeme kad se ja iznova podsjetim koliko roditelji zapravo malo znaju o vrtiću. Inspirirana sam pa evo nekoliko stvari koje mislim da trebaš čuti.

1. Imaš apsolutno pravo (i dužnost!) sva pitanja koja te zanimaju postaviti u vrtiću u koji se prijavljujete. Znam da nemaš previše izbora i moliš Boga da upadne bilo gdje pa nećeš postavljati pitanja, ali zbilja je važno da imaš sve informacije.

2. Adaptacija će biti teška i djetetu i tebi. I to je normalno. Neka te ne zavara prvi dan bez suza – ako neće plakati, imat će neke druge reakcije ili će samo malo odgoditi svoju adaptacijsku krizu. Naoružaj se strpljenjem i ljubavlju, trebat će ti. (Utješna info: većina ih prestane plakati u prvih nekoliko sekundi/minuta nakon što odeš.)

3. Dan u vrtiću je dobro strukturiran – nemoj kasniti na doručak. To nam je vrlo bitan dio dana koji želimo započeti zajedno, u miru, i nakon kojeg svi zajedno krećemo u isplanirane aktivnosti. Ako dijete dovedeš u 10, propustilo je priliku za zbližavanje s drugima, za zajedničku igru i istraživanje. Da, fleksibilni smo i ok je ako ćeš možda ponekad kasniti, ali “ponekad” ne znači 4 od 5 dana u tjednu.

4. Obuci dijete prikladno vremenskim uvjetima i UVIJEK neka ima rezervnu odjeću u ormaru. Od viška odjeće glava ne boli, ali manjak nam itekako zadaje glavobolje. Također, ne šalji dijete u novim starkama ili kožnoj jaknici osim ako ti ne smeta da se vrati umrljano temperama ili pijeskom. U vrtiću se radi i istražuje. Ne možemo se baš opustiti u istraživanju ako moramo paziti na fensi šmensi outfite.

5. Još malo o odjeći – ne drži prodike djetetu ako se upiški/ukaki/zalije mlijekom po stoti put. Tvoje je da doneseš rezervnu odjeću i ne radiš dramu, moje je da ga presvučem, naše je da ga razumijemo i naučimo kako da se presvuče samo i da ne radi dramu zbog zaprljane odjeće jer život nam ionako sprema neke druge drame. Nisam jednom srce ostavila na podu zapišanog wc-a dok sam tješila dijete koje je plakalo jer će mama vikati zbog mokrih gaćica. Nemoj biti ta mama.

6. Ne komentiraj tuđu djecu ni s odgojiteljicama ni s drugim roditeljima, a ni ne uspoređuj ih općenito. Svaki od njih je razvojno upravo tamo gdje mora biti, možemo pričati jedino o tome kako možemo pomoći tvom djetetu da nešto još bolje razvije.
P.S. ako odgojiteljica s tobom komentira drugu djecu, onda i s drugim roditeljima komentira tvoje dijete. Not cool, ha?

7. Raspitaj se o broju djece u skupini. Ako si pomisliš “Jebote, zvuči previše”, onda ih je vjerojatno previše. Imamo propisane standarde o broju djece u skupini, ali rijetki vrtići ih se pridržavaju. To se može promijeniti ako budemo dovoljno glasni. Zaprati SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću

8. Uključi se u rad vrtićke skupine. Želimo roditelje partnere. Dođi ispričati priču, predstavi djeci svoje zanimanje, dovedi im psa… Najavi se odgojiteljicama i dogovori detalje. Djeca su si najponosnija na svijetu kad mogu mami/tati pokazati vrtić iz prve ruke.

9. Nemoj reći djetetu da ćeš doći ranije po njega u vrtić dok istovremeno namiguješ odgojiteljicama. Nemoj reći ni da ne mora spavati u vrtiću ako zapravo misliš da mora i očekuješ od odgojiteljica da ga uspavaju. Općenito, nemoj lagati djetetu i nemoj prebacivati na odgojiteljice ono što moraš učiniti ti – govoriti istinu.

10. 90% problema se može spriječiti/riješiti pravovremenim i iskrenim razgovorom s odgojiteljicama. Sjeti se toga prije nego započneš paljbu u viber grupi ili razvališ nogom vrata od ravnateljičinog ureda. (Ovih 10% ostavljam za sve one nestručne kolegice koje su zalutale u struku i ne znaju riješiti ni vlastite probleme, ali nadam se da nećeš naletjeti na takvu.)

11. Htjela sam zaokružiti na 10 no nije išlo jer ovo je važno: slušaj svoje osjećaje. Ako osjetiš grč u trbuhu dok se približavaš vrtiću, vrijeme je da nešto poduzmeš. Općenito, ako imaš puno grčeva u trbuhu kad razmišljaš o svom odgoju/djetetu, javi nam se ovdje. Provodimo, između ostalog, individualna savjetovanja za roditelje.

12. Ovo je fakat zadnje: nemoj dovoditi bolesno dijete u vrtić. Bolesno dijete za vrijeme bolesti treba isključivo i jedino svoju obitelj. Ne odgojiteljice i ne 20+ vršnjaka da mu skaču po glavi. A ako ti šef radi probleme jer si opet na bolovanju, onda ti je šef šupak, promijeni ga.

Sigurna sam da ima još stvari, ali za početak probavi ove. 

Zagrljaj, Ana-Marija

ana-marija@zagrljaj.hr